|
|
login
|
|
| < back | < previous poem next > | |
|
Etimologija blizine
Ulica je bila prazna kada sam sumornim smijehom
zaustavio slijed prolaznosti i žbuke, iz kojeg se cijedila drukčija slika ljubavi. Praporci taštine i goloruka simetrija blijedili su poput mladih mirisa i biblijske nostalgije. Na istom sam mjestu susreo toplinu njezinih dugačkih prstiju, u kojima se sramežljivo pritajila drevna opasnost piromanije i onaj, svima tako drag, matematički jasan osjećaj sličnosti. Milijuni pogaženih koraka na vlažnu i blatnjavu pločniku svjedoče o jedinoj pravoj prošlosti, upisanoj u mukli kamenjar ulice, zatim u stereotip, uobličen svakom bjelinom moje usputne rečenice. lipanj 1991. |
THE ETYMOLOGY OF NEARNESS
The street was empty when with a gloomy laughter
I stopped the progression of transience and mortar, a different picture of love seeping from it. Sleigh bells of vanity and the unarmed symmetry were fading like new fragrances and biblical nostalgia. At the same place I met the warmth of her long fingers, among them, lurking shyly, the ancient danger of arson and that mathematically clear feeling of similarity everyone finds so very dear. Millions of trampled steps on the damp and muddy sidewalk bear witness to the only genuine past, inscribed in the dull rock of the street, then a stereotype shaped by every whiteness of my incidental sentence. June 1991 |
|
© 1992, Branko Čegec From: Ekrani praznine Publisher: Naklada MD, Zagreb, 1992 ISBN: 953-6010-96-8 |
© Translation: 2004, Mario Suško |